Mitovi o meditaciji raskrinkani...

Inspirirana Davidji-jom knjigom Destressifying i mudrošću mnogih drugih učitelja meditacije, kao i svojim dugogodišnjim iskustvom, odlučih demistificirati taj inicijalan otpor koji mnogi od nas iskuse pri pomisli ili pokušaju meditacije i, nadam se, pomoći vam tako malo otpustiti te unutarnje brane. Stoga evo, raskrinkani u mojoj interpretaciji, slijede neki od najčešćih lažnih mitova ili, bolje rečeno, naših racionalizacija o meditaciji:

• Meditacija zahtjeva stanje bez misli i stoga je besmislena misija za moju glavu koja stalno nešto mozga i juri 100km/sat

Evo jedno pitanje za vas; da li bi ikad od svog srca tražili da prestane kucati? E, pa eto isto tako ni od svog mozga ne želimo tražiti da prestane misliti; naprotiv, to je njegova funkcija i to vrlo bitna za kvalitetu našeg života. No, umjesto da mi budemo sluga njegovog mozganja, mi smo ti koji trebamo biti njegov gospodar te svojom voljom i s namjerom usmjeravati njegove aktivnosti, a, naravno, to želimo raditi što bolje. Tako ni kroz meditaciju nije niti cilj (a niti moguće) reći našoj glavi da se očisti od misli; naprotiv, kroz meditaciju mi vježbamo usmjeriti i navigirati naš mozak tako da pusti naše misli da dođu i prođu – mi ih primimo i ugostimo a onda i otpratimo dalje njihovim putem baš kao što to radimo i s našim pravim gostima (i onim više a i onim manje dragim;)

• Meditaciju znaju raditi samo posebni, super smireni ljudi, nije to za mene hiperaktivnog i hipermisaonog smrtnika

Iako to nekome dođe lakše a nekom teže, sjesti u meditaciju može baš svatko i, u stvari, ne postoji jedan (niti) ispravan način da se to radi. Kaže se da je jedina neispravna meditacija, ona koja nije niti pokušana pa se stoga nije niti dogodila. Sve ostalo je stvar napretka i to bez nekog određenog konačnog cilja jer ne postoji odredište gdje trebamo stići niti trenutak kad trebamo reći da to radimo savršeno...

• Meditacija je religiozni (ili još bolje kultni) ritual i moram se za to moliti Buddhi

Meditacija je onoliko sekularna, duhovna, ili religiozna koliko je svaka osoba za sebe takvom izabere učiniti. U stvari, za mene je meditacija prvenstveno vrlo pragmatična i praktična aktivnost. Naime, sama riječ meditacija (bhvana) na svom originalnom jeziku (sanscript) znači mentalni trening. Dakle, isto kao što treningom u teretani jačamo svoje fizičke mišiće, tako meditacijom osnažujemo fitness naše mentalne muskulature. Na primjer, tijekom jednog od osnovnih treninga meditacije osoba osnažuje moć svoje koncentracije tako da usmjeri svu pažnju na svoj doživljaj sadašnjeg trenutka (npr. kroz osjetila kao što su zvukovi i/ili pokret daha kroz tijelo).

• Ako meditiram dovoljno dugo i često, uzdići ću se iznad ljutnje i ostalih nepoželjnih emocija i naučiti levitirati iznad drugih

Ufff, kako bih voljela vjerovati u ovo a istina je da sam kao i mnogi drugi meditatori pala na tu foru i prošla kroz fazu kad sam potajno mislila da sam bolja od ostalih i da sam imuna na obične male, svakodnevne frustracije zato što ja prakticiram meditaciju svaki dan. U stvari, činjenica je da i nakon svih ovih godina meditiranja i dalje imam trenutke kad onome koji me presiječe u prometu skinem sve zvijezde sa neba ili, da ne idem u detalje 😊 No, ono u čemu mi meditacija pomaže jest da sam u boljem dodiru sa stanjem svog unutarnjeg svijeta pa lakše i brže mogu prepoznati dane kad je bolje disati duboko, čuvati se okidača, ne upuštati se u reakcije, i produžiti svoju meditaciju.

• Za meditaciju mi treba potpuna tišina i mir... i puno vremena (kojeg ja nemam)

Postoje mnogi tipovi meditacije i neke od njih ću vam malo više predstaviti u slijedećoj objavi. Na primjer, moj kamen temeljac je mindfulness meditacija a ona me je naučila da sve, baš sve, može biti i jest meditacija ako sam potpuno prisutna u sada i ovdje pa tako često krenem na jogging sa dodatnom namjerom da budem prisutna u meditaciji dok trčim. No ono što stvarno želim razbucati jest taj naš izgovor kako “nemamo vremena“. Postoji Zen izreka koja kaže: meditiram pola sata svaki dan, osim kad sam jako zaposlena; onda meditiram cijeli sat. I stvarno jest, kako li brzo prođe 5 minuta u danu, ni ne trepnemo; osim kad meditiramo, tada to traje jaaaaako duuuugo i to je ono zbog čega mnogi odustanu. Međutim, uzeti tri duboka daha, fokusirano usredotočeni u trenutku na taj doživljaj daha kako izlazi i ulazi u tijelo je meditacija (“3-daha“) a koja traje svega 30-ak sekundi.  A, ako to činimo u kontinuitetu, 30 sekundi će samo od sebe postati 3 minute, pa 5 minuta,...

Negdje smo putem, što kroz kolektivnu evoluciju a što kroz svoje osobno životno iskustvo, izgubili kapacitet za sjediti radi sjedenja i biti sami sa sobom. Taj koncept nam je postao apsurdno stran dok je paradoks očigledan (barem mislim?). Meditacija mi pomaže naučiti kako biti ok ponovo sama sa sobom i u svojoj koži,  daje mi trenutak odmora od trke za ispunjenjem kroz vanjsku stimulaciju i spoznavanje mira koji je izvoran i jedino dostupan unutar mene. Umjesto da konstantno trčim za vremenom koje radi protiv mene, meditacija mi pomaže da usporim vrijeme i postavim prioritete tako da oni rade za mene i moj emocionalni i mentalni wellness. I zato, ajmo meditirati... 😊